Živimo u vremenu u kojem se svakodnevni život odvija velikom brzinom, a brojni dojmovi, doživljaji i očekivanja ne stignu do svijesti odraslih i rijetko se kada uspiju izraziti riječima. Djeca predškolske dobi, pak, još nemaju razvijen analitičko-racionalni um, pa njihove misli i zaključci proizlaze iz emocionalne percepcije svijeta. Djeca imaju snažne osjećaje, ali vrlo kratkotrajne, brzo se izmjenjuju i često ih preplavljuju što im otežava njihovo razumijevanje i upravljanje emocijama. Teško im se nositi s njima pa se vrlo često ispoljavaju kroz "nepoželjna ponašanja". Kako bi naučili prepoznati i razumjeti svoje emocije, Ribice su osmislile niz aktivnosti i oformile centar "Emocija" gdje kroz male projekte uče prepoznavati i imenovati osnovne emocije: sreća, tuga, ljutnja, strah.
Djeca uče kako osvijestiti i prepoznati vlastite osjećaje i ponašanja povezana s njima te kako prepoznati emocije kod svojih prijatelja. Razvijanje empatije ključno je kako bi znali pružiti podršku i pomoć drugima u emocionalno izazovnim situacijama. U sobi smo oformili centar emocija gdje se djeca mogu osamiti i biti sa svojim emocijama ili s prijateljima razmjenjivati iskustva vezana za emocije. Izradili smo "kuću emocija" gdje djeca svakodnevno mogu označiti kako se osjećaju. Veliko ogledalo omogućuje im da "pogledaju" svoje emocije, prepoznaju ih i imenuju. Za učenje o emocijama uvelike nam je pomogla "Kutija osjećaja" u kojoj svakodnevno istražujemo mnoge zanimljive aktivnosti, a koje primjenjujemo u svakodnevnom radu. U likovnim aktivnostima djeca su bojom izražavala emocionalna stanja , crtala svoje izraze lice te modeliranjem u plastelinu izradili "smješkiće".
Glazba, ples i igre također su važan dio učenja o emocijama – pjesma "Kad si sretan" omiljena je među djecom jer im omogućuje da na zabavan način izraze osjećaje. U plesnoj igri "Ples kipova" uče kako se nositi s pobjedom, ali i s porazom. O emocijama učimo i putem igara kao što su "Memory kartice", "Kocka emocija" gdje glumom pokazujemo osjećaj koji smo dobili na kocki. Čitanjem slikovnica, analizirajući ponašanja likova i sadržaj priča, uče kako su sve emocije prirodne i prihvatljive te kako se nositi s njima, bilo da su vlastite ili tuđe. Pritom nesvjesno utječemo i na usvajanje dogovorenih pravila naše skupine. Poželjna ponašanja izazivaju ugodne emocije i sreću, dok nepoželjna ponašanja imaju negativnu oznaku i izazivaju neugodne emocije na koja djeca samoinicijativno reagiraju . U skupini se primjećuje kako su djeca postala svjesnija svojih i tuđih emocija te iskazuju veću empatiju prema prijateljima kojima je potrebna podrška ili utjeha. Potiče ih se na prihvaćanje i izražavanje emocija na primjeren način, bilo da se radi o sreći, tuzi, ljutnji ili ponosu. Najbolji dokaz uspjeha ove inicijative su vesela igra i iskreni dječji osmijesi, koji svjedoče o sreći i zadovoljstvu u skupini "Ribice".
